Ines možeš li nam na početku ovog intervjuja, nešto na kratko reći o sebi?
Ja sam spisateljica iz Varaždina, autorica sam šest romana, od kojih su dva prevedena na slovenski, a jedan na engleski jezik. Radim u školi, imam izdavački obrt, majka sam, udana, volim svoje misli pretočiti u riječi. Po horoskopu sam jarac i s tim se ponosim.
Kad si počela pisati romane, možda pišeš i poeziju?
Poeziju ne pišem, ja sam realna žena, volim čitati o konkretnim stvarima, pa tako i pisati o njima. Jednom sam osvojila nagradu za neku pjesmu, u osnovnoj školi, ali pronašla sam se u romanima. Valjda zato jer ih najradije i čitam. Prvi roman napisala sam s dvadeset i nešto, ali mi je krepao kompjuter i pojeo cijeli tekst.
Koliko romana si napisala već do sada?
Napisala sam šest romana, ako ne računamo onaj pojedeni. Tri romana urbane su naravi, govore o ljudima iz grada i njihovim problemima i doživljajima. Čitaju se u jednom dahu i vrlo su zabavni. Zatim imam jedan roman za mlade, jedan krimić i jedan humoristički krimić čija se radnja odvija na selu.
©Copyright: 7Plus Regionalni Tjednik
Izvanredno je, da su tvoji romani prevedeni i na slovenski jezik, kako se osjećaš zbog toga? Kako je došlo do toga?
Pokušavala sam romane ponuditi stranim izdavačima, međutim, oni ne razumiju hrvatski pa su tražili prijevod. Glupo je platiti prijevod i nakon toga dobiti košaricu. Zato sam knjige poslala slovenskom izdavaču koji ih razumije i on se odlučio za izdavanje. Moja prevoditeljica iz Ljubljane, Tamara Kranjec, najviše je zaslužna za to, njoj su moji romani odlični i oduševljena je njima. Osjećam se super što su moji romani preskočili granicu. Slovenija je manja od Hrvatske, ali je bolje tržište i više se čita i kupuje.
Možeš li nam reći, koja distribucijska kuća je lansirala toje romane u Sloveniji?
To je Založba Skrivnost. S njima imam odličnu suradnju i njihova mreža distribucije je izuzetno jaka, knjige se rasprodaju u par mjeseci.
Imaš možda planove, da se tvoji romani prevedu i u engleski jezik, danas to nije više problem za lansiranje na engleski jezik u svijet, imamo Createspace i Lulu?
Jedan roman imam preveden na engleski, preveo ga je Nebojša Budžanovac iz Varaždina. Svi moji romani, na hrvatskom, slovenskom i taj na engleskom nalaze se na stranicama svjetskih internet knjižara, kao što su Amazon, Smashwords, Kobo i druge. Međutim, tamo gore nalazi se hrpa knjiga, teško se probiti bez reklame, odnosno bez pravog izdavača. Kad čovjek ima pravog izdavača, onda je i distribucija prava, kao i zarada. Ali ipak, neki dolar kapne tu i tamo.
©Copyright: Nenad Ludošan
Koje romanopisce najviše voliš, i zbog čega? Možda imaš najomilijenga?
Najviše uživam čitajući Agathu Christie. Poirot mi je najomiljeniji lik. Volim i druge krimiće, uglavnom engleske, od hrvatskih volim Pavla Pavličića. Obožavam i jednog Rusa, Akunina.
Koji je tvoj najdraži roman, i zašto?
Moguće da sam se u životu najviše oduševila Gospodarom Prstenova, kad sam ga još prvi put čitala. On me bacio u drugi svijet, probudio u meni želju za avanturom, snagu da pobijedim prepreke. Odmah sam se zaljubila u likove.
Gdje crpiš inspiraciju za sva svoja dijela?
Crpim u ljudima koji me okružuju i događajima oko sebe. Ako pišem čak i krimić, sve sitnice i ponašanje likova pronalazim u stvarnosti. Ponekad se probudim u četiri ujutro, pa mi na pamet padne nekakva stvar koju sam čula ili vidjela i natjera me da započnem s novim romanom.
Čisto izven konteksta, pitao bih te koju muziku najviše voliš i slušaš?
Od slovenskih bendova volim Lačnog Franca i Buldožere. Ja sam malo starija generacija, kad imam doma feštu, ja navinem Bijelo Dugme, Ekaterinu, Idole, Azru, Dinu Dvornika, Smookie, muziku sedamdesetih i osamdesetih… Volim šansone, velike orkestre i pokoju operu.
©Copyright: Nenad Ludošan
Kako se ti sviđa Slovenija, kako doživljaš ljude ovdje i njihovu kulturu?
Ja živim na petnaest minuta od granice, odrasla sam kupajući se na bazenima Ormoža i Ptuja, sanjkala se na Pohorju. Slovensku televiziju gledam od malih nogu tako da sve razumijem, jedino ne znam pisati na slovenskom. Danas pak često odlazim u slovenske toplice, u Maribor, na sastanke s izdavačem, na promocije. Sviđa mi se Slovenija, osjećam se kao doma. Ljubljana me oduševila još davno prije rata, ljudi su slobodnog i naprednog duha. Takvi smo i mi Varaždinci.
Imaš možda koju poruku na kraju intervjuja, možda koju misao ili instrukciju za sve romanopisce?
Ako želite da se knjiga prodaje i čita, posvetite se priči, a ne »lijepim« rečenicama koje danas nikoga od šireg čitateljstva ne zanimaju. Gledam ljude u našoj knjižnici, uzmu knjigu, pogledaju naslovnicu, zadnju stranu, stil pisanja i ako spaze opis cvijeta maslačka na pet stranica, knjiga se vraća na policu. Upornost i obijanje vrata, to su odlike svakog novog romanopisca.
©Copyright: Nenad Ludošan